Kaakkois-Suomeen ja takaisin

Kada god razgovaram s Fincima, jedno od uobičajenih pitanja je: jeste li posjetili istočnu Finsku, područje velikih jezera? Nažalost, nisam, govorio bih. Sve do sada.
Ideja da odemo na istok, točnije jugoistok Finske, rađala se dugo, ali je realizacija bila spora. Tijekom ljeta otišli bismo na jug, a zima nije vrijeme kada se odlazi na takva putovanja. Dugi prvomajski vikend pokazao se dobrim terminom, iako je vrijeme uoči putovanja više podsjećalo na rani ožujak nego na kasni travanj. Ipak, odlučili smo.

I tako, unajmili smo kuću na kotačima – koja se odaziva i na Fiat Ducato 130 Multijet – i krenuli put 130 kilometara udaljene Kotke. No, prva je stanica bio Malmgård, dvorac i imanje obitelji Creutz, koja ondje obitava od početka 17. stoljeća. U mirno, hladno i mračno subotnje jutro obišli smo cijelo imanje i posjetili njihovu malu pivovaru i trgovinu.


Više o Malmgårdu na ovoj poveznici http://malmgard.fi/wordpress/?lang=en

Prvo što se vidi u Kotki još s periferije je Haukkavuoren näkötorni, vidikovac koji je izgrađen kao vodotoranj 1920. godine. Jak vjetar i prve snježne pahulje nagoviještali su ono što će nas pratiti ostatak dana.

Naš je glavni cilj u Kotki bio je Merikeskus Vellamo, koji udomljuje Finski pomorski muzej. Vellamo je senzacionalna zgrada izgrađena 2008. u samoj luci. Pomorski muzej – kakav definitivno nedostaje u Hrvatskoj – daje detaljan pregled povijesti pomorstva u Finskoj.


Više o Vellamu i muzeju na http://www.merikeskusvellamo.fi/en/ i http://www.kansallismuseo.fi/en/maritime-museum Da ne zaboravimo, Kotka je najveća finska prometna luka.

Odlazak iz Kotke i putovanje u pravcu Lappeenrante, druge veće postaje našeg putovanja, obilježio je snažan vjetar i prava snježna mećava koja nije prestajala. Svih 111 kilometara maksimalna koncentracija na cestu, manje na okoliš. Jedini trenutak kada smo se ozbiljno pitali nije li trebalo pričekati ljeto za ovakav izlet. Kraj prvoga dana, umor, možda i blago razočarenje.

U nedjelju – bio je to dan uoči Valpurgine noći (Vappu) – obišli smo Lappeenrantu, grad na južnoj obali golemog jezera Saimaa. Najvažnija znamenitost je utvrda i stari grad koji su nastali u 18. stoljeću, najprije kao švedski, a potom i ruski posjed. Utvrda u Lappeenranti zapravo je dio fortifikacijskog sustava kojeg čini i Suomenlinna u Helsinkiju.

Podrobnije na http://www.lappeenranta.fi/en/Our-City/Lappeenranta-Fortress

Nakon prijepodneva u Lappeenranti, vrijeme, kao i raspoloženje, počelo se popravljati. Na putu u Savonlinnu nismo mogli propustiti Imatru. Zapravo, zamalo jesmo, ali nam je palo na pamet da se tamo nalazi impresivni Grand Hôtel Cascade (danas Imatran Valtionhotelli), secesijsko remek djelo Uska Nyströma iz 1903.


Podno hotela su slapovi rijeke Vuoksi – koja desetak kilometara nizvodno ulazi u Rusiju – a na drugoj strani dubokog korita park prirode Kruununpuisto.

Ovdje je i najveća finska hidroelektrana, koja je opremljena Končarevim generatorima!

Dugi boravak u Imatri imat će za posljedicu kašnjenje u dvorac Olavinlinna u Savonlinni. No, još je nekoliko zaustavljanja na Via Kareliji imalo utjecaj na naš kasni dolazak u Savonlinnu. Najprije, posve slučajno, kraj ceste smo spazili sasvim neobično, a pokazat će se i fascinantno mjesto.
Park skulptura u Koitsanlahtiju djelo je Veije Rönkkönena, koji je tijekom gotovo 50 godina ovdje sagradio oko 550 skulptura. Lokacija koja oduzima dah i potiče divljenje prema jednom životnom djelu.



Više na http://www.patsaspuisto.net/parikkala-sculpture-park/
Nešto kasnije, tijekom 125 kilometara duge vožnje sred jezera i šuma, stali smo i kod Finskog šumskog muzeja Lusto

Boravak u Savonlinni sveo se na razgledavanje poznatog dvorca izvana (http://www.kansallismuseo.fi/en/olavinlinna-castle) i donijeta je odluka da nastavimo put i noć provedemo u Mikkeliju.

Daljnjih stotinjak kilometara vožnje između jezera i šuma. Na cilju, Mikkeli se, kao i Savonlinna i ostatak Finske, spremao za Vappu. Kratko razgledavanje i počinak.


Posljednji dan putovanja, 1. svibnja, besprijekorno sunčan, topao. Na putu do Helsinkija zaustavit ćemo se u Lahtiju, koji na jakom proljetnom suncu i pun ljudi, izgleda kao primorsko hrvatsko mjesto tijekom lokalne fešte. Obilazimo koncertnu dvoranu Sibelius.
Helsinki nas je dočekao osunčan i prazničan. Proljeće je napokon stiglo i u naše krajeve.




Advertisements

One thought on “Kaakkois-Suomeen ja takaisin

Leave a Reply

Fill in your details below or click an icon to log in:

WordPress.com Logo

You are commenting using your WordPress.com account. Log Out /  Change )

Google+ photo

You are commenting using your Google+ account. Log Out /  Change )

Twitter picture

You are commenting using your Twitter account. Log Out /  Change )

Facebook photo

You are commenting using your Facebook account. Log Out /  Change )

Connecting to %s